Lov.ba: Romeo predstavite nam se i kažite nam nešto o fotolovu.

Romeo Mance: Fotolov, tj fotografiranje divljih životinja i prirode oduvijek je privlačila pažnju širokih masa, pa uz svoju atraktivnost u današnje vrijeme postaje sve popularnija i postaje hobi sve više zaljubljenika u prirodu. Nisam profesionalac, nego potpuni amater i time se bavim isključivo iz hobija.

 

Lov.ba: Odakle dolazite, šta imate priliku fotografisati u Vašem kraju?

Romeo Mance: Živim i radim u Ravnoj Gori, malom mjestu u Gorskom kotaru. Malo koji kraj se može pohvaliti takvim bogatstvom i raznolikošću životinjskog svijeta kao Gorski kotar. Na ovom relativno malom području (cc 170 000 ha) u čistim i prostranim šumama, u idealnoj ravnoteži, opstaje bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta.  Šume nastanjuju gotov svi značajniji sisavci Republike Hrvatske.  Od krupnih parnoprstaša kao glavne vrste dolaze jelen obični, srna obična i divlja svinja, a od zvjeradi smeđi medvjed. Ako ovom potonjem dodamo sivog vuka i reintroduciranog euroazijskog risa, dana zaštićene životinjske vrste, onda se naš kraj može pohvaliti da u svojoj prirodnoj baštini ima sva tri krupna predatora koji predstavljaju izvanrednu prirodnu dragocjenost kako Gorskog kotara tako i Hrvatske.

Lov.ba: Kakva je situacija sa sitnom divljači?

Sitna dlakava divljač danas nije niti izdaleka tako brojna kao nekada, a čine je obični zec, kuna zlatica i kuna bjelica, jazavac, lisica, lasica mala, veliki puh, tvor… Prisutna je i divlja mačka, ali kao zaštićena životinjska vrsta.

Lov.ba: A kakva sa pticama?

Romeo Mance: U Gorskom kotaru zabilježeno je 97 vrsta ptica, od čega se njih 72 tu i gnijezdi. Od pernate divljači koja privremeno, kraće ili duže boravi u našim lovištima dolaze šljuka bena i šljuka kokošica, prepelica pućpura, neke vrste divljih pataka. Ptice poput goluba divljeg i goluba grivnjaša zadržavaju se samo tijekom gniježđenja, da bi nas u jesen opet napustili. Kao zavičajna vrsta, ujedno i najbrojnija je šojka kreštalica i vrana siva i gavran veliki kao zaštićena vrsta. U mirnim šumskim predjelima još uvijek nalazimo do krajnjih granica ugroženog tetrijeba gluhana i srodnu mu lještarku gluhu, a na nekim stjenovitim lokalitetima i surog orla. Od zaštićenih grabljivica najbrojniji je škanjac mišar dok su njegovi srodnici jastreb kokošar, vjetruša kliktavka i kobac ptičar rjeđi. Od noćnih grabljivica Gorski kotar stani šumska sova, sova jastrebača i planinski ćuk. Vodeni svijet očuvanih goranskih rijeka nudi svoje posebnosti, koje se odlikuju u Europi ugroženim vrstama riba (lipljan, potočna pastrva, mladica) kao i nizom rijetkih i endemičnih beskralježnjaka.

 

Lov.ba: Otkad se bavite fotolovom? Jeste li član nekog lovačkog društva?

Romeo Mance: Fotolovom se bavim posljednjih desetak godina. Do nedavno sam bio i lovac, član Lovačkog društva „Jelen“ Skrad – Ravna Gora, a trenutno sam samo član Hrvatskog Lovačkog Saveza.  Prodao sam dio oružja kako bih uložio u novi fotoaparat i pripadajuću opremu. Surađivao sam s Turističkom zajednicom Primorsko-goranske županije.  Fotografije su mi objavljene u raznoj lovačkoj literaturi i redovito objavljujem u Dobroj kobi, časopisu za lovce, ljubitelje pasa i prirode, u kojem sam i objavio dvadesetak članaka (uključujući tekst i fotografiju). Za 2018 godinu, objavio sam svoj prvi samostalni kalendar. Sudjelovao sam na nekoliko fotografskih izložbi u Karlovcu

Lov.ba: Kako je tekao ulazak u svijet fotolova?

Romeo Mance: Nakon završnog studija lovstva i zaštite prirode na Veleučilištu u Karlovcu kupio sam prvi fotoaparat i krenuo u svijet fotolova. Prvih par godina, više rekreativno, nosio bih fotoaparat uz sebe i usput fotografirao. Svidjelo mi se promatrati životinje i htio sam zabilježiti te trenutke. Posljednjih nekoliko godina, ozbiljnije sam se posvetio fotolovu, uložio u fotoopremu i svaki slobodni trenutak provodim u fotografiranju životinja. Fotolov iziskuje jako puno slobodnog vremena uz obveznu podršku obitelji, zbog čestog i dugotrajnog izbivanja od kuće. Vrlo je zanimljiv, budući niti jedan izlazak u prirodu nije jednak i ne znaš što možeš očekivati. Ponekad se dogodi da za sat-dva fotografiram desetak lijepih fotografija, a ponekad prođe i nekoliko dana da uopće ne vidim niti jednu životinju, a kamoli da fotografiram. Svaki izlazak donosi nešto novo i nikad ne znaš što te čeka u šumi.

Lov.ba: Imate li kolege fotolovce? Koliko je fotolov uopšte zastupljen na našim krajevima?

Romeo Mance: U Gorskom kotaru ima nekoliko vrsnih fotolovaca koji također provode sate i sate u šumi kako bi snimili vrhunske fotografije. Često izmjenjujemo iskustva i surađujemo. Prijatelji već niti ne pitaju gdje sam ako nisam kod kuće ili na poslu. Znaju da sam u šumi. Po mom mišljenju, fotolov ima lijepu i svjetlu budućnost, posebice kada bi nas lovci prihvatili i udružili, a ne da nas gledaju kao neku „smetnju“ i konkurenciju šumi.

Lov.ba: Kako porodica reagira na Vašu ljubav prema fotolovu i fotografisanju divljači? Ima li opasnih i smješnih situacija u fotolovu?

Romeo Mance: Obitelj me podržava u tome, a ponekad je bolje da ne znaju na koja sve mjesta u šumi odlazim u želji da napravim što bolje fotografije. Događale su se i smiješne situacije. Jednom prilikom sam vodio suprugu sa sobom. Sreli smo pokraj ceste medvjedicu sa dva mlada. Izašao sam van i fotografirao ih na udaljenosti od 5 metara. Cijelo vrijeme su imali spuštenu glavu jer su jeli jabuke. Htio sam da podignu glavu da imam drugačije fotografije i bacio granu. Supruga je cijelo vrijeme bila u autu, a u jednom trenu se od straha i zaključala. Ja sam ipak snimio lijepe fotografije. Jedna koja je tada nastala dobila je i nagradu na izložbi koju je pripremilo Veleučilište u Karlovcu.

Lov.ba: Koliko je lagano biti fotolovac? Šta zahtjeva fotolov?

Romeo Mance: Snimiti kvalitetnu fotografiju životinje u prirodnom okruženju izgleda vrlo jednostavno, ali to nije tako i nije nimalo lako, već iziskuje veliko znanje općenito o fotografiji (ekspozicija, ISO, kompozicija…), poznavanje svoga DSLR fotoaparat, a o životnim navikama životinja da i ne govorim. Strpljivost tj. spremnost na dugotrajno čekanje, jedan je od glavnih čimbenika uspješnog fotolova, kao i poznavanje terena na kojem se životinje kreću i obitavaju, te njihove navike, tragove, biologiju, pa slobodno mogu reći da svaki fotolovac mora biti i kvalitetan prirodoslovac. Bitna je i kondicija i fizička snaga, budući je fotooprema sama po sebi dosta teška, pa kada uzmete u obzir i često nepristupačan i vrlo težak teren, pa i kod nas u Gorskom kotaru česte susrete s medvjedom, dolazite do zaključka da fotolov baš i nije preporučljiv hobi za svakoga.

Lov.ba: Koristite li neke načine da dovabite divlja? Kako uopšte nalazite divljač u šumi?

Romeo Mance: Prilikom fotografiranja ne koristim nikakve vrste vabljenja divljači već samo sjedim i čekam. Imam „svoja“ mjesta u šumi gdje otprilike već znam koje životinje tamo dolaze. Redovito im odnosim i jabuke, kukuruz i sl.  Sada mi u tome već pomaže i petogodišnji sin koji također voli šumu. U posljednje vrijeme najčešće fotografiram lisice koje redovito dolaze na ista mjesta. Naučile su da će ih dočekati hrana, a ja zauzvrat dobijem prekrasne fotografije. Najteže je fotografirati vuka i risa jer ih je gotovo nemoguće sresti u šumi što zbog njihove relativno niske brojnosti, kao i zbog njihovog vrlo tajnovitog načina života.  Uspio sam fotografirati risa, ali je prebrzo otišao i fotografije nisu uspjele kako treba. Nikada nisam fotorafije obrađivao u nekom kompjuterskom programu. Želim ih spremiti u izvornom obliku u kojem su nastale, bez dodatnih efekata.

Lov.ba: U kojem periodu najviše fotkate?

Romeo Mance: Većina životinja aktivna je rano ujutro, zbog toga je za dobru fotografiju potrebno vrlo rano ustati i otići na teren na mjesto fotografiranja, gdje se treba pojaviti puno prije od životinje koju želimo fotografirati, budući većina životinja ima jako dobro razvijen sluh i njuh.

Lov.ba: Koju divljač je najlakše fotografisati?

Romeo Mance: Od životinja koje je „najlakše“ fotografirati su srneća divljač i lisice, te razne vrste ptica koje su vezane za ljudska naselja – vrapci, sjenice, šojke i dr. Nažalost, ali u posljednje vrijeme broj divljih životinja je u konstantnom padu. Nekoliko posljednjih oštrih i vrlo jakih zima jako je utjecalo na populaciju, a kada tome još pridodamo prisustvo sva tri predatora (vuk, ris i medvjed), pad brojnosti je neminovan.

Lov.ba: Koliko je skup hobi fotolov?

Romeo Mance: Fotolov je jako skup hobi. Većinu životinja može se fotografirati jedino iz daleka, a za to trebaju kvaliteteni teleobjektivi od minimalno 300mm pa sve do izrazito skupih 500-600mm čija cijena doseže i više desetaka tisuća kn. Teleobjektivi, osim što su veliki i skupi, samim time su i teški, pa treba i kvalitetan foto-stativ – tripod, pa kvalitetni macro objektivi, za fotografiranje kukaca i ostalih sitnih životinja. Razna maskirna odijela, zelena, smeđa, sa uzorcima lišća ili granja, jesenska ili zimska, šator,  pa čak i gillie odijelu u kojem fotolovac izgleda kao „yeti“, također imaju svoju cijenu.

 

Lov.ba: Hvala na izdvojenom vremenu i ustupljenim fotografijama!

Romeo Mance: Hvala i vama i pozdrav!

 

Fotografije objavljene u ovom intervjuu su autorsko djelo Roberta Mancea, te su ustupljene isključivo za potrebe ovog intervjua i promociju fotolova. Fotografije je zabranjeno kopirati, preuzimati i koristiti-distibuirati  u bilo koje druge svrhe bez dozvole autora/vlasnika. Svako neovlašteno korištenje povlači sankcije propisane zakonima iz oblasti autorskih prava.