Iako je duboko zagazio u osmu deceniju života, 78-godišnji penzioner Šećo Merdžanić iz naselja Tovarište u Fojnici je još vitalan i aktivan lovac.

Zgode i nezgode

Član je Lovačkog društva „Divokoza“ Fojnica već 52 godine i najstariji je lovac na području općine Fojnica. O svom dugom stažu, kaže, mogao bi danima pričati, bilo je zgoda i nezgoda i lovačkih priča.

– Ja sam bio i lovočuvar pa tako ovaj gornji dio općine Fojnica prema Prokoškom jezeru znam kao svoj džep, šta je gdje bilo i koja se mogla vidjeti životinja. Vodio sam u lov važne ličnosti iz političkog života bivše nam države Jugoslavije, kao naprimjer Raifa Dizdarevića, Franju Herljevića, Mirka Vranića… – kaže Merdžanić.

Najdraži mu je, kaže, bio lov s Raifom Dizdarevićem, a jednog ću se sjećati dok je živ.

– Nakon što je Dizdarević javio da dolazi u lov, odem ja na Vlašku ravan, blizu Prokoškog jezera, da vidim kad i odakle srndać dolazi na pašu tu i noćim. Cijelu noć nije dolazio i sutra stiže predsjednik Dizdarević. On i ja smo cijeli dan čekali, i nema ga pa nema, a mi uporni. Već mrak poče padati, pomoli se ljepotan kao sa razglednice, Raif opali metak i ustrijeli srndaća. To mi je najdraži doživljaj u lovu i danas smo prijatelji nas dvojica – ponosno govori Merdžanić.

Za Merdžanića kažu da je bio dobar strijelac. To i sam potvrđuje i kaže da on i Dževad Kubat nisu znali promašiti.

Parenje tetrijeba

– Imali smo mi lovci svoja lovačka pravila. Ko bi promašio metu morao je ići po vodu, prati suđe i služiti nas ostale. Moj najveći trofej je divlja svinja od 220 kilograma. Mnoge sam vodio u lov na tetrijeba, ali ga ja nisam nikad volio loviti. On kad se pari pjeva ljubavne pjesme, tad je u transu, ne čuje i ne vidi da mu se približavate. To traje od 20 do 30 sekundi i nije nikakav izazov tako loviti – objašnjava Merdžanić.

Manje divljači

Merdžanić kaže da sad ima dosta krivolova te da je divljači dosta manje nego prije. Problem su, kaže, i lovci iz drugih društava okolnih općina koji upadaju u lovišta pa se i to tretira kao krivolov.

– Nekad je bilo kod nas puno divljači, moglo se vidjeti po 15 divokoza ili srna u grupi. Hranio sam medvjede i njih bi dolazilo po 10-15 da jedu meso. Danas se to rijetko može vidjeti – kaže Merdžanić

 

Preuzeto sa: avaz.ba