Predsjednik Svjetske organizacije za zaštitu divljači i životinjskog svijeta (CIC) Džordž Aman pozvao je sve lovce na aktivniju ulogu u zaštiti prava čovjeka na lov. Prava, koje neke organizacije i ljudi žele da nam uskrate sa prevashodnim ciljem sticanja lične koristi, a ne stvarne zaštite divljači i prirode.

“Sada sam aktivnan lovac već više od 45 godina i sa zadovoljstvom promovišem ovu divnu aktivnost širom sveta; međutim, ja sam sve više zabrinut zbog nevoljkosti nekih lovaca da naprave skroman doprinos očuvanju lova“, ističe predsjednik CIC.

Svojim radom i zalaganjem, mi lovci dokazujemo da smo prije svega čuvari prirode i divljih životinja. Aktivnostima u lovištu pomažemo ugroženim vrstama i štitimo ih od ljudi koji ih žele istrjebiti. Lovac ima pravo da koristi blagodeti prirode, ali i obavezu da je čuva, te da se sa poštovanjem odnosi prema njoj.

Na primjer, protivnici lova su se zalagali za zabranu lova u Africi. Zabrana je, međutim, dovela je do odsustva lovaca iz lovišta što je dalo odrješene ruke lovokradicama da istrijebe crnog nosoroga sa lica zemlje.

Šta je održivo korišćenje prirode? Prije svega to je duboki osjećaj poštovanja između ljudi i prirode gdje ljudi osjećaju da je ispravno i logično da koriste šume i polja u okvirima planski vođenog šumarstva i lovstva, da koriste vodene površine za ribolov i da koriste zemljište za poljoprivredu. Takođe, nesmije se zaboraviti ni briga o domaćim životinjama kao što su na primjer konji i psi. Element održivosti dolazi od toga što znamo šta možemo i što ne možemo, koliko je dovoljno, i šta će omogućiti budućim generacijama da iskuse isto bogatstvo prirodnih resursa kao i mi danas.

Pojedine organizacije nastoje na razne načine onemugućiti lov kao pravo čovjeka. Treba se samo podsjetiti inicijativa vezanih: za regulative o oružju, za ukidanje lova u Cirihu, problema sa vukovima, zabrane prevoza lovačkih trofeja i još mnogo toga. FACE i CIC, kao krovne organizacije lovaca Evrope i Svijeta nastoje da učestvuju na što više konferencija kako bi uticale i branile održivu upotrebu prirode.

Srećom, međunarodne organizacije poput Unije za očuvanje prirode – IUCN  i Svjetske fondacije za zaštitu prirode – WWF predstavljaju primjere organizacija koje, iako nisu lovačke, imaju članove u svojim redovima koji prepoznaju vrijednosti lova. Takvi članovi stoje iza lovstva vođenog u skladu sa principima održivog korišćenja prirode.

Odluke sa dalekosežnim posledicama donose se na međunarodnoj sceni. Države su zatim pod pritiskom primorane da usvajaju zakone koji nisu u skladu sa stvarnom situacijom na terenu. Na primjer, inicijativa o zaštiti pojedinih životinjskih vrsta ne može se razmatrati globalno. Primjer iz naše prakse je kormoran koji je do skora bio pod zaštitom, iako je njegova populacija prenamnožena u tolikoj mjeri da je činio veliku štetu ribljem fondu.

Ipak, u borbi za pravo na lov najvažnija je uloga nas običnih lovaca. Svojim ličnim primjerom trebamo predstaviti lov i lovce u najboljem svijetlu. Sve naše aktivnosti su moralne i predstavljaju istinske vrijednosti za koje se treba boriti.

Oštro treba osuditi svako mučenje životinja od strane pojedinih lovaca koji nanose veliku štetu našem ugledu u društvu. Pravljenje neprimjerenih snimaka lovačkih pasa koji trgaju divlju svinju u lokvi krvi, korišćenje pogrdnih naziva za lovačke pse kao što su “mašina“, “zvijer“, samo su neki od primjera koji daju lošu sliku i poništavaju dobar rad i trud većine.

Svaki lovac, pojedinac, treba da gradi lijepu sliku o našem hobiju. Treba da utiče da se poštuju lovački običaji, da se divljači oda počast prilikom odstrjela, da se načini lijepa i pristojna fotografija, te da se objavi u javnim glasilima i društvenim mrežama. Sve aktivnosti na prihrani divaljači i uređenju lovišta treba dokumentovati i pokazati svima ko smo zaista mi. Sva naša druženja, lovačke zabave treba da budu otvorena i za ljude koji nisu lovci.

Samo tako ćemo odbraniti pravo na lov i zaštitu prirode za buduće generacije.

Izvor: Lovcirs