Situacija u SBK u najmanju ruku je mučna kada je u pitanju lov. Nakon godina “natezanja” konačno je nekolicina predstavnika odlučila da problem deklariše onakvim kakav i jeste, te su ga nazvali-problem političke prirode.

Posljednjih dana iz ostatka BiH dolaze nam fotografije otvorenja lova na srndaća, a mi u SBK sjedimo i čekamo. Čekamo da se politički predstavnici dogovore hoćemo li ili nećemo.

De facto je da u 12 općina postoji 21 udruženje, ali nijedno lovište, jer granice nisu ustanovljene. Na to dodajemo i tzv “krovna” ili “općinska” udruženja kojih je formirano 7, te dolazimo do cifre od 28 pravnih subjekata koji su namijenjeni za lov. Ipak pošto nema lovišta-nema lova.

Gdje je zapelo pitaju lovci?

Na tapetu se nalaze rukovodioci lovačkih društava, ali činjenica je da oni nisu u stanju da oporave situaciju. Kratko jasno-Zakočilo je u Skupštini SBK, zakočilo je na Vladi SBK i nijedan predsjednik, nijedan član UO niti jedan lovac ne mogu da utiču da se situacija promjeni.

Jedna od informacija koju smo dobili govori (a uzimamo je kao neprovjerenu) da su Vlada SBK i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva za opciju “jedna općina-jedno lovište”, dok koči na Skupštini, gdje se ovaj problem uopšte ne razmatra i u isto vrijeme je (budimo realni) nebitan.

Druga informacija do koje smo došli, također nepotvrđena, da postoji pokušaj da se  lovišta dijele, ali na način da u pojedinim općinama budu po dva a u nekim i po tri lovišta.

Ipak ova opcija je malo realna, jer je Ustavni sud FBiH, godinu dana nakon što je Vlada HNK donijela odluku o podjeli lovišta u Prozoru/Rami donio odluku kojom je ovakvu odluku proglasio neustavnom, i ocijenio da je istom povrijeđeno pravo Općine Prozor-Rama na lokalnu samoupravu.

Ovakva situacija nikome ne odgovara, jer bez dodjeljenih lovišta

  • smanjena je briga o divljači
  • povećava se broj štetočina
  • povećavaju se napadi na domaću stoku od strane štetočina
  • situacija u lovištu je nesigurna
  • Kanton gubi velika sredstva koja je mogao da inkasira od lova
  • lovačka društva se osipaju

Dodjelom lovišta

  • Kanton bi inkasirao sredstva od taksi
  • profesionalno bi se zaposlilo  minimalno 40-50 osoba
  • raširio bi se lovni turizam
  • sigurnosna situacija u lovištu bi bila bolja
  • smanjio bi se krivolov
  • relaksirali bi se odnosi među lovcima

Činjenica je da od lova najvjerovatnije neće biti ništa do trenutka dok Vlada SBK i Skupština SBK ne donesu odluku o ustanovljavanju granica lovišta. Nakon toga bi slijedio prelazni period u kojem bi društva dobila lovišta na godinu dana u cilju pripreme za javni poziv za dodjelu lovišta na korištenje. Do tada, lovcima iz SBK ostaje da se nadaju da će za vikend dobiti poziv u lov od kolega iz mjesta u kojima je problem lova uređen kako bi mogli da uživaju u svim čarima koje lov nosi…